On December 31, 1977, The Ramones played a classic show at the Rainbow Theatre in North London. The music was preserved on the 1979 album "It's Alive", considered by many to be the best live album from the punk era, and a portion of the show was later included in the film "Ramones: It's Alive 1974-1996".
The 26-minute film version (below) contains exactly half of the 28 songs on the album:
01. Blitzkrieg Bop
02. I Wanna Be Well
03. Glad to See You Go
04. You're Gonna Kill That Girl
05. Commando
06. Havana Affair
07. Cretin Hop
08. Listen to My Heart
09. I Don't Wanna Walk Around With You
10. Pinhead
11. Do You Wanna Dance?
12. Now I Wanna Be a Good Boy
13. Now I Wanna Sniff Some Glue
14. We're A Happy Family
The set list draws on material from the band's first three albums: "Ramones", from early 1976, and "Leave Home" and "Rocket to Russia", both released in 1977. The Ramones are still in their classic lineup here, including Joey Ramone (Jeffrey Hyman) on vocals, Johnny Ramone (John Cummings) on guitar, Dee Dee Ramone (Douglas Colvin) on bass and Tommy Ramone (Thomas Erdelyi) on drums. Tommy Ramone quit playing drums for the group a few months later. "Ramones: It's Alive" captures one of the greatest rock and roll bands of all time at their absolute zenith.
It's a great way to get the New Year's party rolling.
"Cinematic Overview" was an US promo-sampler released in 1996 compiling some of Adrian Borland's best moments with The Outsiders, Second Layer and The Sound and his solo material. This is a very rare & very hard to find album! Cover note: Strictly for promotional use only.
01. The Outsiders - Vital Hours [2:23] 02. The Outsiders - Calling On Youth [2:13] 03. Second Layer - Definition Of Honour [4:19] 04. The Sound - Heartland [3:31] 05. The Sound - Winning [4:11] 06. The Sound - Sense Of Purpose [3:11] 07. The Sound - All Fall Down [2:23] 08. The Sound - Party Of The Mind [3:55] 09. The Sound - Golden Soldiers [3:16] 10. The Sound - Total Recall [4:29] 11. The Sound - Temperature Drop [4:16] 12. The Sound - Prove Me Wrong [2:39] 13. The Sound - Acceleration Group [3:31] 14. The Sound - Iron Years [3:44] 15. Adrian Borland & The Citizens - Rogue Beauty [3:15] 16. Adrian Borland & The Citizens - Brittle Heaven [4:22] 17. Adrian Borland - Someone Will Love You Today [3:27] 18. Adrian Borland - Bright White Light [3:51]
Two years after he passed away, group of Serbian Mötörhead fans posted a memorial plaque dedicated to Lemmy Kilmister (who was born Dec 24th and died Dec 28th, 1945-2015).
Možda pripadate onima koji podjednako vole i Božić i mačke, ali na Islandu - zahvaljujući "božićnom mačoru" Jólakötturinnu - ovaj praznik se po narodnom verovanju lako može pretvoriti u pravi košmar. Jólakötturinn je ogroman mačor koji pohodi snove dece i odraslih, tumara divljim predelima tog severnjačkog ostrva u potrazi za onima koji za Božić nisu dobili nov komad tople odeće ili obuće. Naravno, on se striktno hrani upravo takvima.
Ukoliko vas Jólakötturinn ipak negde zaskoči nespremne ostaje vam jedina nada da mu tada ponudite neki (obavezno nov) deo svoje odeće - džemper, šal, čarape, kapu i slično, i iščekujete da on to prihvati. U suprotnom - crno vam se piše.
Ideja ove narodne priče je poruka narodu Islanda da treba biti predan i istrajan u svom poslu tokom cele godine, kako bi na kraju svako mogao da dobije poklon za Božić. Plus da niko ne bude pojeden.
Naravno, kao i sve druge narodne priče i mitovi, i ova ima sasvim realne i praktične korene - islandski farmeri su se uvek trudili da od runa svojih ovaca pripreme vunu najkasnije do Božića. Svaki od radnika na farmi, koji je u tome učestvovao i uspeo da ispuni rok, od farmera je na poklon (kao nagradu) dobijao nov komad vunene odeće, dok oni koji nisu sarađivali nisu dobijali ništa i bili prinuđeni da se sami snalaze za odeću kako bi se zaštitili od surovih islandskih vremenskih uslova, koji neopreznog i neadekvatno obučenog čoveka veoma lako mogu koštati života. Smrznuo se ili ga pojeo Jólakötturinn, izađe mu na isto.
Vremenom je priča malo ublažena, pa Jólakötturinn više za kaznu ne jede ljude već samo njihovu hranu pripremljenu za Božićnu gozbu. Dakle - kape, rukavice, šalove, čarape i dugačke gaće u ruke, i obavezno katanac na vrata frižidera i ostava. Nikad se ne zna, mačja su to posla.
Inače, Jólakötturinn se prvi put spominje u XIX veku, ali taj "božićni mačor" je ipak napoznatiji po istoimenoj dečijoj pesmi islandskog pesnika Johannesa ur Kotluma iz 1932. godine.
If you don't love your rock'n'roll played raw and dirty get the fuck out of the way, JuJu Hands are not your cup of tea (which probably is your drink of choice anyway)! And if tea is your drink of choice JuJu Hands are not your cup of tea either! Grow a pair of balls and dig in!!! Desert Punk with roots Americana fingerprints all over the place, kick in the nuts you both want and need. Come an' get it!
Nedeljom možete da idete ili u crkvu ili u kafanu. Stazu do muzeja, biblioteka i umetničkih galerija zaprečio je bigotizam - netolerancija, fanatizam i licemerje onih koju su vam tu slobodu "omogućili".
Grace Jones je prva obradila neku pesmu Joy Division. Poštovani goths&hipsters sorry, ali to je zaista tako. Modna ikona, pionir dance muzike i muzička legenda - čija se androginost može uporediti samo sa onom Davida Bowiea, Annie Lenox i Tilde Swinton - na b-stranu svog singla "Private Life" (objavljenog 27. juna 1980), koji je takođe obrada (The Pretenders), stavila je svoju cover verziju pesme "She's Lost Control" (Joy Division). "Private Life" se nalazi na njenom četvrtom albumu "Warm Leatherette", sa koga je takođe skinut istoimeni singl "Warm Leatherettte" (obrada The Normal). Iako je album "Warm Leatherette" bio objavljen 9. maja 1980. godine, "Private Life" i ostale pesme snimane su pre nego što je Ian Curtis sebi oduzeo život, tako da se to najverovatnije odnosi i na "She's Lost Control" (snimljena je u isto vreme i u istom studiju kao i materijal objavljen na albumu).
Postoji još jedna stvar koja povezuje Grace Jones, "She's Lost Control" i "Warm Leatherette" - obe pesme su nastale pod uticajem J.G.Ballardovog postmodernističkog romana "Crash", razvijenog iz priče objavljene u njegovoj zbirci "Atrocity Exhibition". Gle čuda, eto naslova još jedne pesme Joy Division objavljene 18. jula 1980. na albumu "Closer" - dva meseca nakon Curtisove smrti, i nepunih mesec dana nakon objavljivanja prve ever obrade "She's Lost Control".
Nakon prve disko-trilogije albuma, Grace Jones se 1979. okreće avangardnoj muzici gomilom post-punk obrada objavljenih na albumu "Warm Leatherette". Prvi singl sa tog albuma je "A Rolling Stone", mešavina disko pevanja i duha ranih radova Nine Hagen i Klausa Nomija. Drugi cover-singl je "Love Is The Drug" (Roxy Music). Naredna obrada je singl "Breakdown" (Tom Petty And The Heartbreakers), koju su kasnije takođe obradili mnogi, uključujući The Replacements i Lydia Lunch. Tom Petty je posebno napisao stihove treće strofe, posvećujući ih Grace Jones. Poslednja dva singla sa tog albuma su "The Hunter Gets Captured By The Game" (Smokey Robinson) i "Pars" otpevana na francuskom.
Nakon obrade "She's Lost Control", Grace Jones sarađuje sa bendom A Certain Ratio (u sklopu saradnje njene izdavačke kuće Island i njihove Factory). Na pamet joj je pala ideja da bi ACR mogli postati njen prateći bend; kao rezultat te saradnje, 1980. je snimljena obrada "Houses In Motion" (Talking Heads).
Naredni album "Nightclubbing" (1981) je nazvan po pesmi Iggyja Popa sa albuma "The Idiot" (inspirisanog romanom F.Dostojevskog i objavljenog u paru sa Bowievim "Heroes"). Ponovo Jones/Division koincidencija: "The Idiot" je bio poslednji album koji je Ian Curtis slušao pre nego što se obesio. Prvi singl sa tog albuma je "Demolition Man", pesma koju je Sting napisao posebno za Grace Jones. Zatim sledi "I've Seen This Face Before (Libertango)" (Astor Piazzolla), i potom "Use Me" (Bill Withers) i "Walking In The Rain" (Flash And The Pan).
Warm Leatherette (1980), Nightclubbing (1981), Island Life (1985)
Ta dva post-punk
albuma predstavljaju možda najupečatljiviji deo karijere Grace Jones,
utisnuvši njen imidž u anale muzike, stila, mode i istorije umetnosti. Polovina pesama sa njih našla je svoje mesto na kompilaciji najvećih hitova "Island Life" (1985). Čak je i omot te kompilacije ušao na spisak najpoznatijih u istoriji muzike, rame uz rame sa omotom "Unknown Pleasures" Joy Division.
Istorija pop-muzike je prepuna svađa između bivših članova oko toga ko ima pravo na korišćenje naziva benda, i to godinama nakon rasturanja ekipe. U najavi je nova bura u tom lavoru: Lurkersi protiv Lurkersa.
Trojica članova originalne postave The Lurkers - Pete Stride, Pete 'Manic Esso' Hynes i Nigel Moore - pod imenom God's Lonely Men su 2010. izdali album "Chemical Landside", zatim su to skratili na GLM pa se potom preimenovali u The Lurkers GLM i 2016. objavili album "The Future's Calling". Sada su rešili da objave singl "High Velocity" pod imenom The Lurkers, a naslovnu numeru je otpevala gošća Diane Cox (The Featherz). Osim ovog singla, trenutno nemaju nikakvih planova za turneju.
Kako stoje stvari, namera im je da iskoriste objavljivanje petostruke CD-kompilacije snimaka The Lurkers iz perioda 1977-1980, koju je objavila njihova tadašnja izdavačka kuća Beggars Banquet (The Lurkers su bili prvi punk bend koji je sa njima potpisao ugovor). Kako kažu, želja im je da "nakon 40 godina pokažu da su i dalje ponos Fulhama i Ickenhama i da još uvek mogu da snime dobru ploču". Na osnovu naslovne numere ovog singla, može se reći da su u pravu. "High Velocity" je standardna pop-punk pesma, na koju se nadovezuju ostale dve sa B-strane - baš onakve, kakve smo navikli da čujemo od The Lurkers.
Sve to najverovatnije neće izaći na dobro, ako se nešto pita preostali član originalne postave Arturo Bassick koji koristi ime The Lurkers još od 1987. On i Esso su i dalje dobri ortaci, a pitanje je koliki bi bili i advokatski troškovi, ukoliko se "Rat Lurkersa" nastavi na sudu - umesto na stejdžu, gde bi to bilo na obostranu korist Vrebača i njihovih fanova. Videćemo...
Right on time for the first advent and while we're awaiting the release of The House Of Usher's 10th album "Roaring Silence", they give us two exclusive songs for free, not included in the album: "Victory of Love" and "Black Snow". Both titles were composed around Christmas 2015. "Black Snow" lyrics are based on a poem by Uwe Voehl, which dealt with the loss of its true meaning and the commercialization of Christmas. This track were supposed to be included on the album until its release, but then the band realized that they had too much material and found that "Black Snow" with its special kind of mood was too far out in comparison to the rest of the album. "Victory of Love" is another song-sketch from Markus Pick. The final form of this song was first realized after the completion of "Roaring Silence".
