Director Allan Arkush arrives at the Roxy wearing an appropriate article of clothing: a T-shirt emblazoned with a with a black-and-white illustration of Johnny Ramone posed in his iconic bent-knee, split-leg guitar stance. In 1978, during a 20-hour marathon shoot in this very venue, Arkush captured punk rock vanguards, the Ramones, in some of the most wildly electric concert footage ever filmed. Rock'n'Roll High School, Arkush's 1979, fan-favorite about a rock'n'roll band taking over oppressive Vince Lombardi High School, is clearly a Los Angeles film. However, the director didn’t specifically set out to make an L.A. movie. Produced by indie movie king Roger Corman, Rock'n'Roll High School, was shot entirely at practical L.A. locations.
Though resources were limited, aesthetic and character-driven choices clearly place the film in L.A. during the uprising of L.A. punk culture. The filmmakers went to schools armed with an innocuous version of the script that was also penned by Rock'n'Roll High School screenwriters Richard Whitley and Russ Dvonch. The pseudo-script tactic is one Corman used a number of times, including once on a film he directed in Sikestown, Missouri, about racial integration. For the school location that was going to be set ablaze by its students and the Ramones, Finnell found a deserted Catholic school in South L.A. to which the production could have unfettered access. Mount Carmel High School became a Historic Cultural Monument in 1979 before eventually falling into complete disrepair. It was demolished in 1982. The gym was used as a community center until 1983 until, ironically, it burnt down. Today, the Mount Carmel Recreation Center stands in its place.
The location budget was called into question when it came to the concert venue, which is a seamless combination of three locations. The grandeur and Mesoamerican motifs adorning the 1927 Mayan Theatre in downtown L.A. made the location attractive as the venue exterior. For the concert interiors, Arkush, without knowing it, pulled off a trick that was executed a year earlier in Cheech and Chong’s Up in Smoke. He filmed the Ramones' concert inside the Roxy and then moved to the backstage area and larger dressing rooms of the Whisky a Go Go. The Roxy-Whisky combo was an expensive proposition, however. To offset the location cost and fill the audience, too, the filmmakers charged three groups of extras - morning, afternoon and night with ascending ticket prices through the day - to see the Ramones perform. Each set included six songs and every tune was played multiple times to capture various angles. The audiences eventually got restless hearing the songs performed repeatedly. Full movie:
Rock'n'Roll High School opened on August 3, 1979 at New York's 8th Street Playhouse.
When we say ‘pins and needles’ today, you’ll think of that tingly feeling you get when your leg goes to sleep - but... Pins and Needles Day might not have its origins in what you think.
The original Pins and Needles Day started up in 1937 to commemorate the opening of the pro-Labor musical play of the same name on Broadway. The Broadway Play was produced by the International Ladies Garment Workers’ Union, and told the story of a group of workers holding down a job during the American Labor movement. The cast of the original production was made up of sewing machine workers, cutters and basters who simply wanted to do something a little creative in their free time. "Pins and Needles" was written by Harold Rome, a true Renaissance man who played piano in local dance bands. He produced "Pins and Needles", and created a legend that would live on through the ages while pursuing a form of social justice little heard of its time.
The Ramones released their fourth studio album "Road To Ruin" 40 years ago this September. Dee Dee, Joey, and Johnny were joined for the first time by drummer Marky Ramone, who replaced founding member Tommy Ramone, who’d left to do more producing and writing for the band. It was also the album that introduced a nation of pinheads to the all-time Ramones' classic "I Wanna Be Sedated". To celebrate the milestone, Rhino Records released 40th Anniversary Deluxe Edition 3CD box set on September 21, a day before the anniversary of the album's original release on September 22, 1978.
cd1
Road To Ruin (remastered)
01. I Just Want To Have Something To Do (2:42)
02. I Wanted Everything (3:20)
03. Don't Come Close (2:45)
04. I Don't Want You (2:27)
05. Needles And Pins (2:22)
06. I'm Against It (2:09)
07. I Wanna Be Sedated (2:30)
08. Go Mental (2:43)
09. Questioningly (3:23)
10. She's The One (2:14)
11. Bad Brain (2:25)
12. It's A Long Way Back (2:22)
Road To Ruin (40th anniversary Road Revisited mix)
Pre tačno 40 godina, 13. septembra 1978. The Ramones po prvi put nastupaju na nekoj evropskoj TV-stanici i to u TV studiju bremenskog radija (Zapadna Nemačka). U tada veoma popularnom TV-šou "Musikladen", isprašili su 25 svojih pesama za nekih 50 minuta i ostavili gledaoce u ekstazi, kojima je, inače, pre početka emisije bilo zabranjeno da ustaju sa stolica i skaču po studiju, po cenu izbacivanja pa čak i prekida emisije.
Lista:
01. Rockaway Beach
02. Teenage Lobotomy
03. Blitzkrieg Bop
04. I Don'T Want You
05. Go Mental
06. Gimme Gimme Shock Treatment
07. You'Re Gonna Kill That Girl
08. Don'T Come Close
09. I Don'T Care
10. She'S The One
11. Sheena Is A Punk Rocker
12. Havana Affair
13. Commando
14. Needles & Pins
15. Surfin' Bird
16. Cretin Hop
17. Listen To My Heart
18. California Sun
19. I Don'T Wanna Walk Around With You
20. Pinhead
21. Do You Wanna Dance
22. Judy Is A Punk
23. Today Your Love, Tomorrow The World
24. Now I Wanna Sniff Some Glue
25. We Are A Happy Family
+ bonus Intervju sa Jorgom Sonntagom
Na šta je ličila svirka The Ramones sa publikom koja sedi na stolicama i cupka, da se videti iz priloženog video snimka...
Kada me Di Di nazvao i rekao da Ramonsi žele da snime pesmu "Go Home, Ann" koju smo nas dvojica zajedno napisali, predložio je da dođem u studio i pomognem da se to odradi. Ed Stasium bi producirao pesmu, a Lemi iz Motorheda bi uradio miks.
Bilo je pomalo uvrnuto biti ponovo u studiju sa svim Ramonsima na jednom mestu. Odsvirao sam klavijature, a Džoni me zapravo zamolio da odsviram i kompletne bas deonice - bio sam zaprepašćen što mi je uopšte dopustio da bilo šta odsviram. Di Di je čak ušao u žestoku raspravu sa svojim menadžerom zahtevajući da budem spomenut kao aktivan učesnik snimanja, što sam posebno cenio znajući da je on sa tim terao do kraja. Celo to snimanje je podosta ličilo na jednu strku, zato što im je bio potreban neki snimak za B stranu jednog singla. Igrom slučaja, pesma "Dangers Of Love" koju su uradili Džoj i Danijel Rej takođe se našla na B strani tog singla.
A stranu su zajednički potpisali Di Di, Džin Bovoar i Džoj. Bila je to odlična satirična pesma inspirisana politički motivisanom posetom Ronalda Regana jednom groblju na kome su bili sahranjeni esesovci, nazvana "Bonzo Goes To Bitburg" - u stvari, tako se zvala sve dok Reganov "drveni advokat" Džoni Ramon nije počeo da insistira da se njen naziv izmeni u "My Brain Is Hanging Upside Down (Bonzo Goes To Bitburg)".
Zbog toga što se muzički razlikovala od tipičnih pesama Ramonsa - verovatno pod Bovoarovim uticajem - a i tekstualno, zbog svog "društveno-političkog" sadržaja, svi su bili ubeđeni da je Džoj bio inicijator njenog nastanka, iako je to zapravo bio Di Di.
Britanska izdavačka kuća Beggars Banquet je objavila prvo izdanje "Bonza", koje je potom osvojilo Njujoršku muzičku nagradu za najbolji nezavisni singl u 1985. godini. A onaj drugi Bonzo, Ronald Regan, na izborima je osvojio svoj drugi predsednički mandat.
Mickey Leigh with Legs McNeil
"I Slept With Joey Ramone (A Punk Rock Family Memoir)" (2009)
- Chapter 27
originalni Beggars Banquet UK omot singla, koji je bio zabranjem u USA
Kako je već rečeno, Reganova administracija je 1986. ušla u drugu godinu svog drugog mandata. Afera "Iran-kontra" još uvek nije bila u potpunosti razotkrivena, a banda pankera u kožnjacima iz njujorškog Kvinsa je ušla u dvanaestu godinu svog postojanja. Kao proizvod njihovog predanog rada, nastao je album "Animal Boy". Na tragu njihovog prethodnog albuma "Too Tough To Die", koji su kritičari ocenili kao "povratak korenima", Ramonsi kreću u dosta ozbiljniju priču. Sa pomenutog albuma izdvojile su se dve himne koje su obeležile drugu deceniju postojanja benda: "Somebody Put Something In My Drink" i "My Brain Is Hanging Upside Down (Bonzo Goes To Bitburg)".
Nekih godinu dana pre objavljivanja albuma, predsednik Regan je palnirao da u okviru Dana pobede u Evropi, zajedno sa nemačkim kancelarom Helmutom Kolom, svetu pokaže čvrstinu veza SAD i Zapadne Nemačke, dve nacije koje su 40 godina pre toga bile neprijatelji. Rečeno - učinjeno: Regan 5. maja 1985. odlazi u Bitburg, obilazi gradsko groblje i potom drži govor u obližnjoj američkoj vojnoj bazi - što izaziva trenutni gnev širom Amerike. Mediji su tada objavili da je 49 esesovaca sahranjeno na tom groblju, i da su neki od njih učestvovali u masakriranju američkih ratnih zarobljenika. Gnevna reakcija se nije zadržala samo među američkim Jevrejima, već se to odnosilo i na razna udruženja američkih ratnih veterana kao i oba doma američkog Kongresa. Regan je u svom obraćanju na skupu baljezgao o tim esesovcima kao o vojnicima "koji su takođe bili žrtve nacizma, baš kao i oni u koncentracionim logorima... regrutovani da sprovode nacističku ideologiju mržnje". Nema potrebe naglasiti da je tim svojim budalaštinama i "odbranom palih nemačkih vojnika" njih izjednačio sa žrtvama Holokausta, i da je na taj način dao podršku nacistima.
Džoj Ramon (kao Jevrejin, lično zgađen ovim Reganovim potezom), Di Di i Džin Bovoar (basista/klavijaturista Plazmatiksa) napisali su pesmu u znak protesta, ali i kao sopstveni prilog američkoj istoriji. Džoj je u intervjuu za jedan magazin rekao: "Svi smo mi dobri Amerikanci, ali to što je Regan uradio predstavlja čisto sranje. Pa on se na neki način posrao po svima nama! Svi su mu govorili da ne ide tamo, ljudi iz njegove ekipe su mu govorili da ne ide, ali ne - on je ipak otišao. Pa, jebote, kako možeš da u tuđe ime oprostiš i zaboraviš Holokaust, to što je šest miliona ljudi bilo potrovano gasom i spaljeno? Kako možeš da kažeš Pa... dobro, sad je sve OK? To je čisto ludilo!" "Bonzo" iz naslova je zapravo šimpanza koji se pojavljuje u filmu "Bedtime For Bonzo" (1951), u kome je Ronald Regan glumio na početku svoje filmske karijere. Pesma se u originalu jednostavno zvala "Bonzo Goes To Bitburg" (Regan/majmun ide u Bitburg); problem je nastao kada je tvrdi konzervativac Džoni Ramon odbio da se pesma tako zove, zato što "vređa njegovog omiljenog predsednika": "Ja nisam nikada hteo da se Ramonsi bave politikom. Nisam mogao da im dopustim da to na albumu objave pod tim naslovom sa singla, zato je promenjeno u My Brain Is Hanging Upside Down. Ne mogu oni tako da pričaju o mom omiljenom predsedniku."
Konačno, pesma je na albumu objavljena kao "My Brain Is Hanging Upside Down" sa dodatim "Bonzo Goes To Bitburg" u zagradi. Bez obzira na ovu promenu, pesmu uglavnom svi znaju kao "Bonzo". Sam naslov pesme nije originalna ideja Ramonsa - identičan slogan su isticali demonstranti na protestima širom Evrope i Amerike, povodom ove Reganove posete. Na Di Dijev podsticaj, Džoj je napisao stihove o tome koliko je bio revoltiran tom Reganovom posetom i nepoštovanjem jevrejskih žrtava: Hej - saberi se, prekopaj po sopstvenom đubretu Stani malo, možda su ti silne pare pomutile svest Bolje prvo zovi pandure pre nego što se prijaviš Jebote, političar si a ne Hitlerov omladinac Bonzo prvo ode u Bitburg, pa onda na šolju čaja Kad sam to video na TV stvarno sam odlepio U svakom baru sam popio po jednu u čast naše spoljne politike Da se saberem Ne, ne - totalno mi je sve naopačke Ne, ne - treba mi nešto da malo usporim Ne bih da ti poželim sreću, neka vam je sve potaman Haljina od 50 hiljada dolara, rukuješ se sa njenim Veličanstvom Kroz tebe gleda k'o kroz celofan, dok ti ceo svet prigovara A ti ipak odeš tamo Ma, ko sam ja da ti to kažem Ako mi je od nečega muka Onda je to kad ti je paravan politika Hteo bih da ta vremena što pre prođu A vama uvek uspe da što duže traju
Ne, ne - totalno mi je sve naopačke Ne, ne - treba mi nešto da malo usporim
"Bonzo" je objavljen u maju 1985. kao 7'' i 12'' vinil (samo u Velikoj Britaniji, odakle je u SAD ušao striktno kao import), pod originalnim naslovom i sa originalnim omotom. Tek 1986. se našao na albumu "Animal Boy" - mutiranog naslova, naravno. U SAD je objavljeno samo neformalno DJ promo izdanje za radio stanice, sa potpuno belom prednjom stranom omota - podjednako iz "finansijskih i političkih razloga".
On December 31, 1977, The Ramones played a classic show at the Rainbow Theatre in North London. The music was preserved on the 1979 album "It's Alive", considered by many to be the best live album from the punk era, and a portion of the show was later included in the film "Ramones: It's Alive 1974-1996".
The 26-minute film version (below) contains exactly half of the 28 songs on the album:
01. Blitzkrieg Bop
02. I Wanna Be Well
03. Glad to See You Go
04. You're Gonna Kill That Girl
05. Commando
06. Havana Affair
07. Cretin Hop
08. Listen to My Heart
09. I Don't Wanna Walk Around With You
10. Pinhead
11. Do You Wanna Dance?
12. Now I Wanna Be a Good Boy
13. Now I Wanna Sniff Some Glue
14. We're A Happy Family
The set list draws on material from the band's first three albums: "Ramones", from early 1976, and "Leave Home" and "Rocket to Russia", both released in 1977. The Ramones are still in their classic lineup here, including Joey Ramone (Jeffrey Hyman) on vocals, Johnny Ramone (John Cummings) on guitar, Dee Dee Ramone (Douglas Colvin) on bass and Tommy Ramone (Thomas Erdelyi) on drums. Tommy Ramone quit playing drums for the group a few months later. "Ramones: It's Alive" captures one of the greatest rock and roll bands of all time at their absolute zenith.
It's a great way to get the New Year's party rolling.
Džef je u bolnici Sv. Vinsent proveo otprilike mesec dana. Kada smo otišli da ga posetimo, nije mogao da govori jer mu je jezik bio otečen od Torazina koji su mu tamo davali. Uvid u neke delove bolničkog kartona Džefrija Hajmana jasno nam je stavio do znanja da on ima stvarne zdravstvene probleme.
EMOCIONALNI FAKTORI:
Pacijent suštinski sebe vidi kao osobu sa manjkom samopouzdanja, i to kao kombinaciju podjednako opasnog i ugroženog lika koji sa značajnom dozom opreza i sumnje pristupa nepoznatim osobama, pritom često pogrešno procenjujući ljude.
On oseća veliku dozu bola kroz anksioznost, oseća se kao da je prepušten na milost spoljašnjim i unutrašnjim silama koje su van njegove kontrole, što kulminira eksplozivnim ponašanjem udruženim sa konfuznom depresijom.
Ovaj pacijent sebe oseća kao pasivnu, ovisnu osobu ambivalentne seksualne identifikacije, protiv čega je sklon da se brani distanciranjem do tačke otuđenja ukoliko njegovi rituali više ne mogu da obuzdaju anksioznost.
Njegov odnos prema autoritetima je osetno pun straha, on se u prisustvu takvih osoba oseća kao da mu je život u opasnosti. On tada nije sposoban da potisne osećaj opasnosti jer komplikacije koje sam stvara, u maloj meri sadrže agresivne reakcije. Tada beži u podsvesnu fantaziju za koju su svesni odušci neprihvatljivi, što zatim stvara spiralu tenzija koja na kraju kulminira eksplozivnim ponašanjem.
REZIME I ZAKLJUČCI:
Struktura ličnosti ovog pacijenta je u skladu sa dijagnozom "šizofrenija paranoidnog tipa" sa minimalnim oštećenjem mozga (uzrok tome je najverovatnije duga istorija bolesti). Preporučuje se intenzivna psihoterapija u cilju ojačanja njegovih opsesivno-kompulzivnih načina odbrane koji mu pomažu da rastumači prvo spoljašnu pa zatim i njegovu unutrašnju realnost, a naročito njegove rakcije pune besa.
Bilo je teško reći koliko je boravak u bolnici Sv. Vinsent zaista pomogao Džefu.
Mickey Leigh with Legs McNeil
"I Slept With Joey Ramone (A Punk Rock Family Memoir)" (2009)
- Chapter 11
"Mislim da je psihoterapija potrebna svakome. Svet bi tada bio daleko zdraviji."
Kada su 6. avgusta 1996. Joey, Johnny, Marky i C.J. odsvirali poslednje taktove obrade "Any Way You Want It", sišli sa stejdža i razišli se bez ijedne međusobno izgovorene reči (pa čak ni pozdrava), prestalo je da postoji ono što je povezivalo imena ne samo njih četvorice već i mnogih drugih koji su tokom 22 godine duge karijere imali privilegiju da im ime bude upisano kao deo The Ramones. Hollywood Palace (LA) je mesto njihovog poslednjeg koncerta, koji je zabeležen kao audio album "We're outta here" ali i kao video dokumentarac "The Last Show". U najavi poslednjeg koncerta The Ramones, Lemmy Kilmister je rekao: "Ako je ovo poslednja svirka The Ramones, onda je to uvreda za inteligenciju čitavog sveta i ogromna sramota za rokenrol u celini. Oni su jedan od najboljih bendova koji su ikada postojali. Ko ih zaboravi, to će učiniti na sopstvenu štetu. Od njih možete naučiti sve o rokenrolu, jer je sve što treba da znate bilo u njihovim pesmama. Ako njih više nema, onda je to teška sramota." Ili kraće: Lemmy je svima jasno stavio do znanja da The Ramones nisu upropastile međusobne svađe članova, već muzička industrija koja je tokom 90-ih hiperprodukcijom uništila upravo ono što je prodavala. Problem je bio i ostao u tome što The Ramones nikada nisu bili na prodaju, od prvog do poslednjeg dana.
01. Durango 95 [1:26]
02. Teenage Lobotomy [1:30]
03. Psycho Therapy [2:10]
04. Blitzkrieg Bop [1:36]
05. Do You Remember Rock And Roll Radio [3:00]
06. I Believe In Miracles [2:41]
07. Gimme Gimme Shock Treatment [1:14]
08. Rock 'N' Roll High School [1:50]
09. I Wanna Be Sedated [2:04]
10. Spiderman [2:11]
11. The K.K.K. Took My Baby Away [2:12]
12. I Just Want To Have Something To Do [2:09]
13. Commando [1:21]
14. Sheena Is A Punk Rocker [1:46]
15. Rockaway Beach [2:11]
16. Pet Sematary [3:01]
17. The Crusher [2:09]
18. Love Kills [1:58] - with Dee Dee Ramone
19. Do You Wanna Dance [1:28]
20. Someone Put Something In My Drink [2:31]
21. I Don't Want You [2:01]
22. Wart Hog [1:33]
23. Cretin Hop [1:22]
24. R.A.M.O.N.E.S. [1:17] - with Lemmy Kilmister (Motorhead)
25. Today Your Love, Tomorrow The World [1:40]
26. Pinhead [2:57]
27. 53rd & 3rd [1:56] - with Tim Armstrong & Lars Fredrickson (Rancid)
28. Listen To Your Heart [1:19]
29. We're A Happy Family [1:59]
30. Chinese Rock [2:32] - with Ben Shepard (Soundgarden)
31. Beat On The Brat [2:14]
32. Any Way You Want It [3:12] - with Eddie Vedder (Pearl Jam)
