A Forest

Tu, međ' drvećem

Iznenada stadoh
Prekasno, sad znam
Izgubljen u dubravi toj
I potpuno sam

Pre tačno 35 godina (05.04.1980), The Cure su objavili singl "A Forest", kao najavu svog drugog albuma objavljenog pod nazivom "Seventeen Seconds". Taj album potpuno drugačije i mračnije zvuči od svog prethodnika ("Three Imaginary Boys", tj. alternativne verzije "Boys Don't Cry"), na šta je dobrim delom uticala činjenica da su godinu dana pre objavljivanja ovog singla održali zajednički koncert sa Joy Division, ali i vreme koje je Robert Smith proveo kao gitarista Siouxsie And The Banshees. Uvođenje klavijatura i bas koji je sličio Hookovom (JD) - iako je Gallup tvrdio kako je glavni uticaj na njega imao JJ Burnell iz Stranglersa - potpuno su izmenili stil kojim su The Cure krenuli na prvom albumu, što je postavilo osnovu za apsolutno najbolji deo njihove karijere oličen u fantazmagorično-mračnoj trilogiji (thrillogy) albuma: "Seventeen Seconds", "Faith" i "Pornography".

Razni "tumači" ove hiperatmosferične pesme uglavnom smatraju kako ona oslikava Smithove ljubavne jade; on sam, u početku tvrdi kako je u pitanju jedan njegov dečački san, u kome se on gubi u šumi, da bi kasnije tu izjavu promenio i tvrdio da je to "samo pesma o šumi". U stvari, utisak je kako su svi pod utiskom ove "uklete" pesme zaboravili na više nego jasnu poruku stihova: da od devojke, njenog glasa u mraku, "tumača", pa čak i Smitha lično - niko ne vidi šumu.

Seventeen Seconds / Faith / Pornography

Šuma, čega god, a dosta se toga nakupilo u potonjoj karijeri The Cure: od albuma "Pornography" za koji se slobodno može reći da predstavlja epitaf benda za života, preko albuma inspirativnog naziva "Concert" (1984), koji uz album Minimal Compact "Live" (1988) spada u najbolje koncertne albume snimljene tokom osamdesetih, kroz mračnu pop-fazu koja kulminira albumom "Head On The Door"... pa sve do konačne, potpuno unjkave letalne bezidejnosti, koja dan-danas tumara po glavama Roberta Smitha & Comp. Jednostavno, trebalo je sakupiti hrabrosti i 1992. pesmom "End" sa albuma "Wish" okončati to šibanje mrtvog konja koje još uvek traje.

Smith je, očigledno, bukvalno shvatio fade-out završetak svoje pesme "A Forest":

I'm running towards nothing

Again and again and again and again...

I tako je Robert Smith iskoračio iz "anti-pop" faze, koju je (po sopstvenoj izjavi) započeo pesmom "A Forest"... i skončao u ružičastom mulju MTV-ija i inih pinkova. Neki ljudi zaista ne umeju da prepoznaju pravi trenutak kada treba reći dosta, ovo je kraj.

Šteta, niko ga nije terao da iz šume izađe a da to ne vidi.

The Cure

A Forest

(Seventeen Seconds, 1980)